Osnovna škola Ivane Brlić Mažuranić Koška

Krajem rujna, tijekom održavanja Europskoga sportskog dana, dogodio se zanimljiv susret. Svoju je nekadašnju školu te prijatelje iz razreda posjetila bivša učenica Lucija Anić. Lucija je s obitelji prošloga ljeta odselila u Njemačku. Izdvojila je neko vrijeme i za razgovor s novinarima. Zanimalo nas je kako izgleda promjena životnoga okruženja te potpuna promjena načina života.

U nastavku možete pročitati intervju s Lucijom.

Tina Kovačević, 7.b

Lucija, u kojem dijelu Njemačke živiš?

Živim u blizini Frankfurta, u mjestu Rodgau.

Kako je na tebe utjecala selidba iz Hrvatske u Njemačku?

Isprva mi je bilo jako teško zbog toga što sam ovdje bila odličan učenik te sam jezik smatrala kao neku prepreku svome znanju. Sad sam se već priviknula.

Kako si se snašla s njemačkim jezikom?

Za ovih mjesec dana naučila sam dosta. Mislim da mi je puno pomoglo što sam u školi učila njemački. Vjerujte mi da ni sama nisam znala da njemački mogu ovako dobro pričati. Naravno, trebam još poraditi na gramatici.

Jesi li stekla nova prijateljstva, kako su te druga djeca prihvatila?

Stekla sam puno novih prijatelja, kako Hrvata, tako i djece iz drugih zemalja. Svi su me dobro prihvatili te smo svi iz razreda prijatelji.

Jesu li ostala djeca u tvom razredu Nijemci?

Proteklih mjesec dana pohađala sam integracijski razred u kojem se uči jezik. U tom razredu nije bilo Nijemaca. Sljedeći tjedan krećem u normalan razred, a tome se veselim.

Nedostaju li ti stari prijatelji i Koška?

Naravno da mi svi nedostaju. Nije lako napustiti ljude s kojima si proveo sedam godina. Nedostaju mi i moje cure s mažoretkinja, a samo selo mi i ne nedostaje toliko. 

Planirate li često posjećivati Hrvatsku?

Kad god budemo imali priliku!

Jesi li zadovoljna Njemačkom? Jesi li sretna ondje?

Zadovoljna sam i sretna. Super sam se snašla ondje.

Za kraj ti želimo puno sreće i  uspjeha u školi. Nadamo se da ćeš nam ponovno doći.

Danke schön. Tschüs, bis Nächste mal. :*

Luciji želimo svu sreću u dalekom svijetu!